Oznake

, , ,

Iz kuta moje prijateljice

Zamislite si gotovo savršen život. Osjećate se u dobroj tjelesnoj kondiciji, zdravstveno stanje vam je odlično, imate solidno plaćen posao sa redovnim primanjima, uz koji imate na raspolaganju slobodne vikende za čitavu paletu društvenih aktivnosti i zanimacija. Pored toga imate predivnu djecu, prijatelje i susjede koji vas okružuju, te vam je svakodnevnica uglavnom ispunjena skladom i dobrim raspoloženjem. Živite u urbanoj sredini gdje vam je sve relativno lako dostupno od pitke vode, bankomata, dobro snabdjevenih prodavaonica punih akcijskih rasprodaja, uređenih gradskih parkova, raznolika ponuda kazališnih predstava, koncerata i raznih društvenih događanja. Gotovo savršeno. No, obzirom da živimo na nesavršenoj planeti, uvijek se uvuče nekakav manji ili veći tekući problemčić.

Problemi su sastavni dio života, prolazni su i možda je njihova svrha da nas neprestano podsjećaju da još uvijek nismo nadomak raju. Ima bezbroj primjera kada nam je situacija izmakla kontroli zbog neočekivanog razvoja situacije. Recimo, isplanirali ste rođendansku proslavu u prirodi i iznenada vam kiša rastjera goste, ugasi roštilj i svijećice na torti. Ili na primjer, vraćate se iz samoposluge sa kruhom, teglicom krastavaca i paketom jaja, kad vam neočekivano na stepenicama pukne najlon vrećica. Razdragano se žurite kući sa obiteljskim pakovanjem sladoledada vam se ne istopi na suncu, a automobil vam se ugasi na semaforu i više ga ne možete pokrenuti. Umorni, nakon posla i ručka ispružite se na kauč i baš kada ste lagano počeli tonuti u san neočekivana zvonjava telefona razbije vam drijemež u paramparčad. Sve su to situacije koje se događaju običnim ljudima, a posljedice su prilično kratkoročne i bez dramatičnih posljedica.

Život je doista nepredvidiv. Ponekad, kada ti se čini da je baš sve upravo onako kako bi trebalo biti, sapleteš se o neku glupost koja ti trajno poremeti osjećaj da vladaš situacijom.

Moj život ima samo jednu manu i nikada mi neće biti jasno kako mi se omakla takva katastrofalna pogreška. Imam stambeni kredit u banci. Da ga nemam, sve bi bilo savršeno.

Inače sam protivnik kredita. Nikad mi nije palo na pamet dizanje kredita za bilo što. Pokriješ se onoliko koliko ti je pokrivač dugačak. Ukoliko ga budeš previše navlačio i rastezao postoji mogućnost da ga razdereš i što onda imaš od toga? Poderani pokrivač. Onda je mudrije pokriti se njime skupivši ruke i noge, da ne kažem udove. Uskladiš svoje potrebe, komociju i  očekivanja sa realnim mogućnostima. No, lako je sada biti pametan.

U to vrijeme krediti su se dijelil šakom i kapom. Činili su se povoljni i lako dostupni. Ljudi su masovno dizali kredite za sve i svašta – novi automobil, ulaganje u posao, opremanje stana, pokrivanje troškova  godišnjih odmora, putovanja ili vjenčanja. Nisam sigurna jesu li organizirana vjenčanja u Zagrebu skuplja od vjenčanja na nekom seoskom domaćinstvu. No, ukoliko vi i vama bliske osobe uglavnom živite u Zagrebu i okolici, logično je da ćete prvo upravo tamo provjeriti kakva je ponuda i koliki su troškovi  organizacije vjenčanja u Zagrebu. Bračno putovanje je već nešto drugo. Bračno putovanje ćete najvjerojatnije planirati bez obitelji i prijatelja.

Prilično skromna i jednostavna po prirodi, izbjegla sam sve te troškove. Prigodan ručak u najužem krugu nakon matičara u podstanarskom stanu i to je sve.

Nikakav kredit nisam priželjkivala, niti sam ga planirala. Bila sam spremna doživotno biti podstanar. Jednostavno su se okolnosti tako posložile i činilo se da se ukazala zgodna prilika koju ne treba propustiti. Sad ili nikad. Kardinalna pogreška.

Prilika koja se ukazala nekako se poklopila sa nekim nesretnim spletom okolnosti. U podstanarskom stanu stalno je u to vrijeme nešto crkavalo: raspao se garderobni ormar, pregorila su dva bojlera u roku od šest mjeseci, provalili su nam u stan. Sve je to nekako ukazivalo da je vrijeme za promjene. Teško sam se odlučila, noćima nisam spavala, kalkulirala, konsultirala se i na kraju se uhvatila na udicu.

Desetljeće je proletjelo, a ja sam još uvijek gotovo jednako dužna. Kako li je tek onim nesretnicima koji su u međuvremenu igrom slučaja ostali bez posla i bez prihoda? Još uvijek imam krov nad glavom i drage ljude koji me okružuju, posao sa redovnim prihodima i još nekoliko honorarnih poslova, sve veću gomilu neplaćenih računa sa sve više obračunatih zakonom zagarantiranih kamata i doživotnu ovrhu. Gotovo savršen život!

Lijepi pozdrav

Ivana

Oglasi