Oznake

, , , , , ,

Eto, slušala sam jednog bankara na telki koji tvrdi da kod nas nema dužničke krize, a reakcija dotičnog gospodina bankara je ponukana prijedlogom Predsjednika RH Ive Josipovića.

Ideja koju je iznio naš predsjednik je za pohvalu u ovim kriznim vremenima, stvarno nije pravedno oduzeti čovjeku i njegovoj obitelji stan ili kuću zbog duga koji je nastao iz bezbroj razloga, razlog je u ovom slučaju nevažan, jer najveći broj je onih kada ljudi zbog ekonomske situacije jednostavno nisu uspijevali podmiriti rate kredita, režije i sl.

Eeeee, tu se slažem s gospodinom bankarom, kada kaže da kod nas nema dužničke krize, potpuna istina, kod banaka nema krize, čovjek je lijepo rekao da kod njih nema krize, jer činjenica je da u našem društvu krizu ne osjećaju jedino banke, zaštićene su bolje od ličkih medvjeda i vukova kao ugroženih životinja.

Banke jednostavno ne mogu osjetiti krizu jer one su se tako osigurale da im niti jedan neplatiša ne može “pobjeći”. Naplatit će se one kako tako, ovrhom ili direktno na primanjima, nitko im ne može osporiti da su poslovni u svoju korist do maksimuma.

Mislim da je došlo vrijeme da ova naša država pokaže zube profiterima na tuđoj patnji. Neka i oni osjete što to znači biti u nemogućnosti normalno živjeti, jer ako je nešto realno u našoj domovini, onda je to zasigurno da kod nas u Hrvatskoj postoji dužnička kriza.

dužnička kriza

Gledam susjede koji su nekada pristojno živjeli, čak uspijevali uštedjeti, a sada, sada se štednja u kojem god obliku bila počela topiti, imali su ti ljudi eure, dolare, funte, franke, kune i druge valute, a sada odu s novčanicom od 10 eura, promjene ju u najpovoljnijoj mjenjačnici jer su tečajevi valuta povoljniji u privatnim mjenjačnicama negoli u bankama, zanimljivo, jedino mjesto di su banke u malom minusu i to samo zato što imaju direktnu konkurenciju u obliku malih poduzetnika.

I sve to do nedavno nasmiješeni građani Hrvatske rade samo da bi produžili agoniju koja ih nesmiljeno melje, a bankari se usuđuju kazati da nema dužničke krize, može ih biti sram!!!

SINDIKATI

Što kazati o našim sindikatima, kada su radnički sindikati u pitanju i kada pokažu da se žele boriti za prava radnika, onda se još donekle i slažem s njima jer opravdavaju svoje postojanje, a i to je rijetko, ali kada su u pitanju sindikati državnih službenika, onda mi se gade i sindikati i njihovi članovi, koji se bez ikakvog srama bore za svoja “prava” ne uviđajući da su veliki teret za ostale građane koji privređuju u proizvodnji. Ima ih višak i to svi znamo, nije tu u pitanju tisuću ljudi, radi se o desecima tisuća onih koji su višak u državnom aparatu, a mi ih i dalje hranimo bez da oni išta korisno rade osim što su glasačka mašinerija na izborima i paraziti koji su u pravilu drski kada dođete tražiti nešto od njih što vam po zakonu pripada (mnoštvo iskustva iz prakse, ne samo kod mene, već i kod drugih građana).

Zanimljivo je da se oni usuđuju buniti zato što neće dobiti božićnicu i zato što će im biti smanjena plaća za 3%. Oni stvarno ne prepoznaju vrijeme u kojemu žive!

Da se mene pita, svi bi oni na burzu i onda više ne bi omalovažavali radničku klasu, klasu koja sve nosi na svojim leđima.

ZUBI BUBI

Kada sam pomislila kako je moj slomljeni zub u nedavnoj vratolomiji uspješno zamijenjen, došlo je do nove vratolomije, istina ovaj put malo manje, ali jednako uspješne u lomljenju zuba. Naime koliko god ja mislila kako sam sposobna, niti najmanje smotana, uvijek se iznova pokaže da to nije istina 😀

Ovaj prethodni smajlić nije pokazivao realno stanje do jučerašnjeg dana, a dan prije toga sam kao u nekoj komediji na mračnom stubištu moje zgrade stala na koru od banane koju je neki od moji mladih susjeda, pretpostavljam bacio nasred stepenica i gle čuda, fantastični let koji je uslijedio nakon toga je pokazao svu umjetnost mog slijetanja na tvrde predmete, istina dočekala sam se na ruke, ali to je samo amortiziralo pad koji je završio sa širom otvorenim ustima i lomljenjem polomljenog zuba, peh kao u nekoj komediji!

Ništa zato, poznata sam po tome da barem imam nesalomljiv duh, pa sam se hrabro uputila u stomatološku ordinaciju kod mog stomatologa, čovjek kojega ću uvijek hvaliti, zbog umijeća i stručnosti u poslu ali zato što pokazuje veliku empatiju prema mojoj smotanosti, nije se čovjek niti nasmijao na moju tužnu priču, već je odradio posao krajnje profesionalno, eto i osmijeh mi se vratio 😀

Hvala doktore moj, hvala vam najljepša, da sam muško rekla bi onu, najljepša vam dala 😉 ali pošto sam žensko samo se zahvaljujem s mojim nanovo postavljenim zubom!!!

Lijepi i zdravi bili i iz dužničke krize jednoga dana u blagostanje otišli 🙂

Ivana

Oglasi