Oznake

, , , , ,

Eto, imamo Papu ili kako je to objavio kardinal protođakon, Habemus Papam, prvi dojam je za sada iznenađujući, novi Papa pokazuje znakove velike skromnosti, jednostavno je pokazao da želi služiti Bogu i narodu, namjesto Bogatstvu.

Na sam prijedlog da stavi zlatni križ, odgovorio je da mu ne pada na pamet, čovjek želi zadržati svoj “obični” željezni križ i to dovoljno govori o karakteru novog Pape.
Nadam  se će tako i nastaviti, istina steći će puno neprijatelja, jer se njegovo ponašanje kosi s praksom koja je do sada vladala u Vatikanu, gdje je blještavilo i bogatstvo bilo ono što prvo vidite, ali osim ogromnog broja neprijatelja na ovaj način će steći i puno, puno, puno više prijatelja i ljudi koji ga cijene i poštuju.

Kada razmislim o njegovom prethodniku, ne mogu naći nikakve karakterne sličnosti, novi Papa zrači toplinom i pravednošću, a prethodnik mu je izgledao hladno čak i s najtoplijim osmjehom. Moja impresija ili istina, tko će znati?

Činjenica je da latinoamerički svećenici žive s narodom, to je ono što europski svećenici više nemaju u sebi, izgubili su to negdje po putu.

Svećenstvo iz Južne Amerike slijedi socijalni nauk crkve i stvarno diše lijevo, a svećenstvo iz Europe je tako usko vezano uz naciju i državu da to jednostavno više nije moglo davati pozitivnog ploda, zabrazdili su u misiju koja nije njihova, o našem svećenstvu neću niti pričati, čast izuzecima kojih ima i koji vjerodostojno brane načela socijalnog evanđelja i čast čovjeka kao pojedinca.

papa, habemus papam

Znam da se neću slagati sa svim stavovima novoga Pape, ali ne mogu se oteti dojmu da će prevagnuti njegova pozitivna djela.

Turizam

Nakon peripetija o tome tko će i na koji način će biti izabran za novog ministra turizma, ipak smo ga dobili u liku i djelu Darka Lorencina dugogodišnjeg direktora Istarske Razvojne Agencije. Nemam nikakvih impresija o njemu, osim prvog dojma koji kaže da je možda šarmantan i malo zbunjen svojom novom funkcijom.

Vrijeme će pokazati kakav je ministar, eto i on pati kao većina građana lijepe naše, “zakopan” u kreditima i kako kaže naš premijer, sigurno se teško muči kako da ih vrati.

Sigurna sam da se je lakše mučiti s njihovim primanjima negoli s primanjima prosječnog hrvatskog trudbenika, koji uz razmišljanja o povratu rata kredita, mora razmišljati o režijama i prehrani, odjeću nećemo niti spominjati, jer tko još kupuje odjeću.

Očaj ili čaj za siromašne

Za mene je socijalna politika ove vlade potpuno promašena, žele uvesti red, ali nekako se taj red uvijek lomi preko leđa najsiromašnijih, neka se ugledaju na novog Papu, on je svjestan prolaznosti, zadržao je svoj metalni križ, vozi se u običnom automobilu i mislim da nije imao nakanu to pokazati drugima, već je on jednostavno takav.

Mi obični ljudi sa strahom pratimo kako se odvijaju stvari u svijetu i razmišljamo kako preživjeti od mjeseca do mjeseca, neki razmišljaju kako preživjeti dan za danom jer nemaju posla ili su primanja toliko mala ili nikakva da ne vide alternativu lošem životu.

Gledam ljude oko sebe kako uplašeni gledaju kakav je tečaj eura, dolara i drugih valuta, kako će se sve to odraziti na njih. Strah za egzistenciju nikada nije bio veći, vjerojatno bi bio manji da ovom zemljom nije 20 godina vladao HDZ, stranka koja je gradila samu sebe, a o narodu i državi nije razmišljala na način na koji je to trebala.

Kada god se sjetim toga, pomislim da li sadašnja vlast uopće ima šansu nešto popraviti, kada je nešto skroz srušeno, jedino rješenje je graditi iznova, pitanje je s čime i s kim graditi novu, bolju i pravedniju Hrvatsku.

Danas zbrčkanih emocija, malo vedra, malo tužna,

pozdravlja vas

Ivana

Oglasi